Skip to main content

Vrana


hmm secate li se ovog filma... "Vrana"

Da? Nekada mi je bio jako fascinantan... zamislite da se neko vrati iz onog sveta da bi osvetio svoju ljubav.... Pomisao od koje moze da zadrhti srce... Tada sam nacrtao jedan crtez i cuvao ga za sebe i svoju dusu. Nije nista posebno, ali bio je uz mene kad sam bio sam u mraku... blesavo zar ne? Kako komad naskrabanog papira moze pomoci usamljenosti, uzaludnoj zaljubljenosti....
Bitno je naci snagu u sebi, pa kako god ona izgledala. Vrana me cuvala...

Danas gledam u jednu drugu sliku, ali sada ja zelim da dam snagu tim ocima... Niko ne moze izdrzati zivot sam...ponekad je ponos prevelik da bi se to priznalo.
Danas ja zelim da budem Vrana... Vrana za nju...

Comments

Popular posts from this blog

Return of the Written-off writer So much time has passed, I shouldn´t even called it a pause. More like resurection. In following days, I guess I should be recording thoughts, old forgotten ideas and advices for almost everything I can think of. Everything will be random, as name of this blog suggests.  I guess, this will serve as some kind of disclaimer. I will publish my ideas, sometime whole, sometimes just part of it. If someone stumbles upon it and gets to read it, dont be shy to contact me if you like something. 

Portret

Dakle, jedan od mojih radova koji ce da vide svjetlost dana. Ovaj je ekstra novog datuma i vezan je za jednu devojcicu.... ma duga prica. bitno je da postavljam crtez.

Prica - prolog (sadašnjost)

Izraz zaprepaštenja i iznenađenja joj je bio zamrznut na licu. Beživotne smeđe oči su nemo posmatrale poruku na ekranu računara. Par trenutaka ranije visoki tamnoputi momak iz njenog ličnog obezbeđenja joj je uručio pismo i ostavio je samu. Visoka žena zanosne tamnosmeđe kose nije obraćala pažnju na pismo dok je smišljala govor za press konferenciju. Bila je to jaka i snažna osoba koja je navikla držati sve pod kontrolom tokom celog svog života. Kad je prepoznala rukopis na omotu pisma u grudima je osjetila eksploziju osjećaja... osjećaja koje je zakopala jako davno. Drhtavim rukama je otvorila pismo. Izvukla je mali CD i zlatni privjesak u obliku zvijezde. Srušila se u svoju ogromnu fotelju pokušavajući da se smiri i povrati izgubljenu kontrolu. Nekoliko trenutaka je čežnjivo gledala privjesak na svom dlanu, poljubila ga i odagnavši nostalgične misli ubacila CD u računar. Poznato lice sa ekrana se smešilo.... Bože, taj osmjeh dugo nije vidjela, te oči su sjajile srećom......