Random words

Nekoliko mjeseci ranije Lagani planinski povjetarac u kosi, drvena stolica za ljuljanje... u daljini orao suvjereno vlada svojim teritorijem... šum mreškanja talasa na uspavanom jezeru, drveće se uz ples vjetra pokreće i prepliće svoje krošnje u visinama. Uspavljujući šum trave dok se povija pod razigranim povjetarcem koji klizi niz prirodu... Zadovoljni osmjeh dok namještaš lagani prekrivač preko svog tijela, polusanjivi pogled na beskrajno dugo plavo prostranstvo sa strane okruženo visokim planinama... idila... koju će prekinuti manijakalni višestruki ubica držeći naoštrene noževe i cinično se cereći stojeći ti iza leđa... Polako se približavao svojoj žrtvi, fiksirajući je pogledom. Bio je tako blizu da je mogao da osjeti njegov miris, njegovu uljuljkanost u mir... mir koji će postati vječni. Brzim pokretom ruke uhvatio ga je za usta i naglim pokretom druge zario mu sječivo... Trzaj je bio tako snažan da se žrtva vrišteći.... probudila. Panično je skočio sa stolice za ljuljanje koja

Izraz zaprepaštenja i iznenađenja joj je bio zamrznut na licu. Beživotne smeđe oči su nemo posmatrale poruku na ekranu računara. Par trenutaka ranije visoki tamnoputi momak iz njenog ličnog obezbeđenja joj je uručio pismo i ostavio je samu. Visoka žena zanosne tamnosmeđe kose nije obraćala pažnju na pismo dok je smišljala govor za press konferenciju. Bila je to jaka i snažna osoba koja je navikla držati sve pod kontrolom tokom celog svog života. Kad je prepoznala rukopis na omotu pisma u grudima je osjetila eksploziju osjećaja... osjećaja koje je zakopala jako davno. Drhtavim rukama je otvorila pismo. Izvukla je mali CD i zlatni privjesak u obliku zvijezde. Srušila se u svoju ogromnu fotelju pokušavajući da se smiri i povrati izgubljenu kontrolu. Nekoliko trenutaka je čežnjivo gledala privjesak na svom dlanu, poljubila ga i odagnavši nostalgične misli ubacila CD u računar. Poznato lice sa ekrana se smešilo.... Bože, taj osmjeh dugo nije vidjela, te oči su sjajile srećom...

Ili sto bi neko nas rekao OSVOJI DAN !! u prevodu za nas male smrtnike Ne dangubi i ne ljencari previse.. U mom konkretnom primjeru ljencarenje je stil zivota :) Ali treba se nekada pokrenuti s mrtve tacke zar ne... zato cu da umjesto na papiru online da zavrsavam svoju pricu koja se zove PRICA... (nedostatak kreativnosti je bio jako ocit u trenutku smisljanja prvih redova teksta)... ali o detaljima u sledecem postu.

Dakle, kao sto bi moj drug rekao uredi to cisto evidencije radi... nije da me mrsko, nego sam loshe organizovan. Hmm sta bi to moglo da znaci. PA ono kad nesto naumis pa ti neki sporedni posao skrene paznju i njega radis a znas da si sebi zacrtao plan i program sta i kako... No, nebitno. Ovde sam mislio napisati nesto kreativno i smisleno, ali tema mi naprosto ne da takvo ponasanje... Imajte u vidu da sam tek stigao s posla i da mi nije do kreativnosti... bar ne knjizevno literarne... Do nekog drugog sata i minuta... e da evo link ka crtacima pa uzivajte: www.crtanifilmovi.net do slovanja

Dakle, jedan od mojih radova koji ce da vide svjetlost dana. Ovaj je ekstra novog datuma i vezan je za jednu devojcicu.... ma duga prica. bitno je da postavljam crtez.

hmm secate li se ovog filma... "Vrana" Da? Nekada mi je bio jako fascinantan... zamislite da se neko vrati iz onog sveta da bi osvetio svoju ljubav.... Pomisao od koje moze da zadrhti srce... Tada sam nacrtao jedan crtez i cuvao ga za sebe i svoju dusu. Nije nista posebno, ali bio je uz mene kad sam bio sam u mraku... blesavo zar ne? Kako komad naskrabanog papira moze pomoci usamljenosti, uzaludnoj zaljubljenosti.... Bitno je naci snagu u sebi, pa kako god ona izgledala. Vrana me cuvala... Danas gledam u jednu drugu sliku, ali sada ja zelim da dam snagu tim ocima... Niko ne moze izdrzati zivot sam...ponekad je ponos prevelik da bi se to priznalo. Danas ja zelim da budem Vrana... Vrana za nju...

Evo dragi moji rijetki citaoci, sta reci osim da sam se ulijenio kao nikada do sada. Milion obaveza mi se vrzma po glavi, od crteza do prica koje sam poceo a nikada zavrsio....tako da cu rjesavati najskorije jedno po jedno.. za sada budite zadovoljni sa ovih par crteza koje sam nekada davno nacrtao i sretno skenirao... pozdrav

U neka davna vremena bila dva brata jarana, buraza, pajde i sl. I svakog dana oni su isli na posao, radili, kopali kanale za mobilne telefone, skupljali grancice u strukove i uzivali u svakom trenutku koji su zivjeli. Jednog dana, jedan od njih zvani buraz, pajdo iliti brat 1, zaluta malo dublje u sumu dok je skupljao grancice za struk, kadli mu paznju privuce jedan kabal koji nikad ranije nije primjetio..... Za to vrijeme, njegov brat zvani buraz, jaran iliti pajdo 2 je uzivao u gledanju neba, oblaka cim je primjetio da je njegov buraz 1 zamak'o za granje, zbunje i ostalu paprat. Sve to iz prikrajka je posmatrao stari oposum, te klimajuci glavom rece svoje cuveno: Tesko je oposum biti u danasnje doba oposumanja. Sve ce vas dosada odnijeti ko piliće pred Uskrs....rece to i zamace u mrak svoje jazbine.... Brat, buraz, pajdo 1 je prateci trag kabla stigao do Ivice (i Marice) sume, ili coska sume i ugledao nezamisliv prizor, toliko nezamisliv i neopisiv da ga ja necu ni opisivati. I

Dakle, krenimo sa besmislom. Bilo kuda besmisao svuda. To bi bila djecija verzija. Djecija verzija avanturistickog tipa bi bila ispricana bas ovako i nikako drukcije: Pricu pocinjemo sa jednim zrakom sunca koje je zavrsilo u oku Milenka mrava ostavljajuci ga na trenutak slijepim, te brzonogim trcanjem po vlati trave iznad nabujale bujice sistece rijeke (rijeka je inace poticala od prevrnute flase kisele vode). Drzeci se cvrsto zadatog pravca Milenko je spretno pretrcavao vlat trave kad ga je u glavu strefila strasna pomisao da se on nalazi iznad bujice sistece rijeke, te da ga ta bujica moze kostati njegovog malog zivota malog crnog mrava. Od te pomisli izgubio je ravnotezu i poceo da pada. Trenutna panika mu je zamrzla telo i sve 4 njegove zdrave noge (ostale su mu bile u langeti kao posledica ranijih pretrcavanja preko vlati trave sa suncem u ocima, a sve u cilju vezbe za ovaj istorijski trenutak), Pad je trajao kratko, ali za Milenka je izgledalo kao citava vecnost.

Nemirni povetarac je nestasno poigravao na povrsini jezera, igrajuci svoj prastari ples sa talasima. Osjecala se toplina u vazduhu, radost proljeca sto se stvorilo u prirodi. Zivot probudjen nakon duge i hladne zime je bujao i cvjetao. Idila raja nepomucena tugom, bolom i senkama. Sedeo sam na svom starom mestu, nedaleko od obale gledajuci u mesecinu koja se odbijala od povrsine hladne vode. Ja sam bio jedina senka tu. Bio sam usamljen, kao da su sva ziva bica oko mene mogla osetiti moju tugu i bol, moju senku koju nosim u sebi. Mrak me polako poceo uzimati u svoje narucje, grleci me i tjeseci me. Tonem u tamu, duboko....osjecam da pripadam tu, osjecam da je to moj dom. Svi moji osjecaji, moja ljubav i moja dusa leze tu u tami, mirni i sigurni od sveta. Gledam ih kako sanjaju, ranjeni i zbijeni jedno uz drugo drhte od zime...od usamljenosti. Uzimam prekrivac i pokrivam ih. Prelazim rukom preko znojnog cela i mazim je po kosi... Vidim joj osmeh na licu i znam da sanja nesto lep

SLUSAJ OVO: Test: Za 7min. treba ispeglati kosulju, pojesti kilo hleba i kresnuti zenu. Takmicari: Svajcarac, Madjar i Srbin Svajcarac prvo ispegla kosulju, pojede hleb i istekne 7min. Madjar prvo pojede hleb, ispegla kosulju i prodje 7 min. Srbin da zeni da pegla kosulju i dok je guzi pojede hleb. Naravoucenje: Ako ne jebes one koji rade, neces se hleba najesti.

Ovo je navodno istinit dogadjaj i odgovor na testu iz hemije na Univerzitetu u Beogradu. Odgovor jednog od studenata je bio toliko "dubok", da je profesor odlucio da ga podeli sa svojim kolegama preko interneta. Pitanje: "Da li je pakao ezoterman (predaje toplotu) ili endoterman (absorbuje toplotu)?" Vecina studenata je napisala svoje pretpostavke na osnovu Bojlovog zakona (gasovi se hlade kad se sire i zagrevaju kad se skupljaju) ili neku drugu varijantu... Jedan od studenata je napisao sledece: "Prvo moramo znati zapreminu u koju duše ulaze u pakao i izlaze iz njega. Smatram da odmah možemo pretpostaviti, da duša koja jednom udje u pakao više ne izlazi. Znaci, broj duša se povecava. Da bi dobili ideju o tome koliko je u paklu duša, osvrnimo se na razlicite vere koje danas postoje na svetu. Vecina tih vera tvrdi, da onaj ko nije pripadnik bas te odredjene veroispovesti ide u pakao. Dakle, zakljucak je da ce sve duše završiti u paklu. Ako tome d

. .... rijec . Da, jako je mala, slatka na prvi pogled, ali sto je vise gledas nekako ti postane tamna, gotovo tuzna. I onda ono pocetno raspolozenje koje si imao kad si je prvi put video nekako splasne i pretvori se u neki neobjasnjiv osjecaj zalosti i sazaljenja..... Vidis je kako je sva uzurbana, trci a ne mice se sa mesta... a kad stane, pregaze je druge krupnije reci... i sva izranjavana, bolesna, i nikakva ona nastavlja dalje.. Onda pocnes da okreces glavu od nje samo da ne bi gledao tu patnju, praveci se da ne postoji i onda ta rec postane jos manja, nema je nigde... toliko se smanji da vise ne vidim da je procitam.... a koja je to rec? Sad sam vec i zaboravio. Ostao je osjecaj samo... i blijeda uspomena na jednu rec...

Lagano skakutanje jednog mladića po livadi pratilo je više hiljada očiju..... u stvari to je bila samo jedna mala mutant bubica koja ima 5000 lijevih i 5002 desnih očiju, pa uvek mora da zažmiri na 2 oka kad nije sigurna šta to vidi. A vidjela je neku ogromnu masu kako se sa lakoćom pokreće gore dole i dole gore i gore dole i iskreno rečeno zamantalo joj se u glavi od svih tih pokreta.... Za to vreme jedna bakterija phillipholitia philosophicus zvana Djuro se izležavala na oblaku koji je krstario upravo iznad te livade... Naravno, Djuro nije bio sam, tu je bila i njegova nesudjena ljubav, njegova žudnja i strast virus omnicratius porphiria zvana Zubka. Porphiria ili bolest vampirizma kako je popularno zovu u krugovima bakteriološkog naroda je jako učestala, ali za razliku od sisara koji kad se zaraze tim virusom postanu jako smiješni, npr. bojes se sunca, ne jedu više francuska jela zbog bijelog luka itd.., bakterije postanu hiperaktivne i skroz naskroz vesele.... Kakve