Skip to main content

Lost

...lost world, lost word.. so big and yet so small... all in my head. It is kinda hard for me to describe my state of mind now. Flegmatic.. it is like i dont care to live or die... thick skin i suppose

So long it has been since i shared few words with you here...No i didnt forgot you. Just ignored you. Same thing happen when you lost contact with an old friend, and it seems funny, he is always here, even if he is not..
Past should stay in past... forgetting is hard..

hope to smile again... soon..

Comments

  1. JOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOJ......
    NE MOGU DA JEBENO VJERUJEM....

    ReplyDelete

Post a Comment

Komentar je suvisan zar ne? :)

Popular posts from this blog

Portret

Dakle, jedan od mojih radova koji ce da vide svjetlost dana. Ovaj je ekstra novog datuma i vezan je za jednu devojcicu.... ma duga prica. bitno je da postavljam crtez.

Prica - prolog (sadašnjost)

Izraz zaprepaštenja i iznenađenja joj je bio zamrznut na licu. Beživotne smeđe oči su nemo posmatrale poruku na ekranu računara. Par trenutaka ranije visoki tamnoputi momak iz njenog ličnog obezbeđenja joj je uručio pismo i ostavio je samu. Visoka žena zanosne tamnosmeđe kose nije obraćala pažnju na pismo dok je smišljala govor za press konferenciju. Bila je to jaka i snažna osoba koja je navikla držati sve pod kontrolom tokom celog svog života. Kad je prepoznala rukopis na omotu pisma u grudima je osjetila eksploziju osjećaja... osjećaja koje je zakopala jako davno. Drhtavim rukama je otvorila pismo. Izvukla je mali CD i zlatni privjesak u obliku zvijezde. Srušila se u svoju ogromnu fotelju pokušavajući da se smiri i povrati izgubljenu kontrolu. Nekoliko trenutaka je čežnjivo gledala privjesak na svom dlanu, poljubila ga i odagnavši nostalgične misli ubacila CD u računar. Poznato lice sa ekrana se smešilo.... Bože, taj osmjeh dugo nije vidjela, te oči su sjajile srećom......

Besmisleni dozivljaji mrava Milenka

Dakle, krenimo sa besmislom. Bilo kuda besmisao svuda. To bi bila djecija verzija. Djecija verzija avanturistickog tipa bi bila ispricana bas ovako i nikako drukcije: Pricu pocinjemo sa jednim zrakom sunca koje je zavrsilo u oku Milenka mrava ostavljajuci ga na trenutak slijepim, te brzonogim trcanjem po vlati trave iznad nabujale bujice sistece rijeke (rijeka je inace poticala od prevrnute flase kisele vode). Drzeci se cvrsto zadatog pravca Milenko je spretno pretrcavao vlat trave kad ga je u glavu strefila strasna pomisao da se on nalazi iznad bujice sistece rijeke, te da ga ta bujica moze kostati njegovog malog zivota malog crnog mrava. Od te pomisli izgubio je ravnotezu i poceo da pada. Trenutna panika mu je zamrzla telo i sve 4 njegove zdrave noge (ostale su mu bile u langeti kao posledica ranijih pretrcavanja preko vlati trave sa suncem u ocima, a sve u cilju vezbe za ovaj istorijski trenutak), Pad je trajao kratko, ali za Milenka je izgledalo kao citava vecnost. ...