Skip to main content

Lost

...lost world, lost word.. so big and yet so small... all in my head. It is kinda hard for me to describe my state of mind now. Flegmatic.. it is like i dont care to live or die... thick skin i suppose

So long it has been since i shared few words with you here...No i didnt forgot you. Just ignored you. Same thing happen when you lost contact with an old friend, and it seems funny, he is always here, even if he is not..
Past should stay in past... forgetting is hard..

hope to smile again... soon..

Comments

  1. blogerOctober 24, 2009 at 9:36 PM

    JOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOJ......
    NE MOGU DA JEBENO VJERUJEM....

    ReplyDelete

Post a Comment

Komentar je suvisan zar ne? :)

Popular posts from this blog

Bajka o dosadi

U neka davna vremena bila dva brata jarana, buraza, pajde i sl. I svakog dana oni su isli na posao, radili, kopali kanale za mobilne telefone, skupljali grancice u strukove i uzivali u svakom trenutku koji su zivjeli. Jednog dana, jedan od njih zvani buraz, pajdo iliti brat 1, zaluta malo dublje u sumu dok je skupljao grancice za struk, kadli mu paznju privuce jedan kabal koji nikad ranije nije primjetio..... Za to vrijeme, njegov brat zvani buraz, jaran iliti pajdo 2 je uzivao u gledanju neba, oblaka cim je primjetio da je njegov buraz 1 zamak'o za granje, zbunje i ostalu paprat. Sve to iz prikrajka je posmatrao stari oposum, te klimajuci glavom rece svoje cuveno: Tesko je oposum biti u danasnje doba oposumanja. Sve ce vas dosada odnijeti ko piliće pred Uskrs....rece to i zamace u mrak svoje jazbine.... Brat, buraz, pajdo 1 je prateci trag kabla stigao do Ivice (i Marice) sume, ili coska sume i ugledao nezamisliv prizor, toliko nezamisliv i neopisiv da ga ja necu ni opisivati. I
2 comments
Read more

Prođe godina....

eto, prođe godina dana... đes bio štas radio i slično... svi se pitaju, gledaju unazad i govore da će biti bolji u sledećoj godini.... čemu? vrlo malo ljudi će zaista i ispoštovati ono što sami sebi obećaju u sumrak ove godine...ali i sami znate da ste naveče uvijek umorni i da ćete sve ostaviti za ujutro kad budete odmorniji...pa i svoja obećanja :) Pametan piše, budala prepisuje rekao bi neko... e pa ja ću da prepisujem... ;) bar se neću izdvajati od okoline.
Post a Comment
Read more

Besmisleni dozivljaji mrava Milenka

Dakle, krenimo sa besmislom. Bilo kuda besmisao svuda. To bi bila djecija verzija. Djecija verzija avanturistickog tipa bi bila ispricana bas ovako i nikako drukcije: Pricu pocinjemo sa jednim zrakom sunca koje je zavrsilo u oku Milenka mrava ostavljajuci ga na trenutak slijepim, te brzonogim trcanjem po vlati trave iznad nabujale bujice sistece rijeke (rijeka je inace poticala od prevrnute flase kisele vode). Drzeci se cvrsto zadatog pravca Milenko je spretno pretrcavao vlat trave kad ga je u glavu strefila strasna pomisao da se on nalazi iznad bujice sistece rijeke, te da ga ta bujica moze kostati njegovog malog zivota malog crnog mrava. Od te pomisli izgubio je ravnotezu i poceo da pada. Trenutna panika mu je zamrzla telo i sve 4 njegove zdrave noge (ostale su mu bile u langeti kao posledica ranijih pretrcavanja preko vlati trave sa suncem u ocima, a sve u cilju vezbe za ovaj istorijski trenutak), Pad je trajao kratko, ali za Milenka je izgledalo kao citava vecnost.
Post a Comment
Read more