Skip to main content

Lost

...lost world, lost word.. so big and yet so small... all in my head. It is kinda hard for me to describe my state of mind now. Flegmatic.. it is like i dont care to live or die... thick skin i suppose

So long it has been since i shared few words with you here...No i didnt forgot you. Just ignored you. Same thing happen when you lost contact with an old friend, and it seems funny, he is always here, even if he is not..
Past should stay in past... forgetting is hard..

hope to smile again... soon..

Comments

  1. blogerOctober 24, 2009 at 9:36 PM

    JOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOJ......
    NE MOGU DA JEBENO VJERUJEM....

    ReplyDelete

Post a Comment

Komentar je suvisan zar ne? :)

Popular posts from this blog

Return of the Written-off writer So much time has passed, I shouldn´t even called it a pause. More like resurection. In following days, I guess I should be recording thoughts, old forgotten ideas and advices for almost everything I can think of. Everything will be random, as name of this blog suggests.  I guess, this will serve as some kind of disclaimer. I will publish my ideas, sometime whole, sometimes just part of it. If someone stumbles upon it and gets to read it, dont be shy to contact me if you like something. 
Post a Comment
Read more

Portret

Dakle, jedan od mojih radova koji ce da vide svjetlost dana. Ovaj je ekstra novog datuma i vezan je za jednu devojcicu.... ma duga prica. bitno je da postavljam crtez.
2 comments
Read more

Prica - prolog (sadašnjost)

Izraz zaprepaštenja i iznenađenja joj je bio zamrznut na licu. Beživotne smeđe oči su nemo posmatrale poruku na ekranu računara. Par trenutaka ranije visoki tamnoputi momak iz njenog ličnog obezbeđenja joj je uručio pismo i ostavio je samu. Visoka žena zanosne tamnosmeđe kose nije obraćala pažnju na pismo dok je smišljala govor za press konferenciju. Bila je to jaka i snažna osoba koja je navikla držati sve pod kontrolom tokom celog svog života. Kad je prepoznala rukopis na omotu pisma u grudima je osjetila eksploziju osjećaja... osjećaja koje je zakopala jako davno. Drhtavim rukama je otvorila pismo. Izvukla je mali CD i zlatni privjesak u obliku zvijezde. Srušila se u svoju ogromnu fotelju pokušavajući da se smiri i povrati izgubljenu kontrolu. Nekoliko trenutaka je čežnjivo gledala privjesak na svom dlanu, poljubila ga i odagnavši nostalgične misli ubacila CD u računar. Poznato lice sa ekrana se smešilo.... Bože, taj osmjeh dugo nije vidjela, te oči su sjajile srećom......
Post a Comment
Read more