Skip to main content

Nedostatak vremena ili...

Dakle, kao sto bi moj drug rekao uredi to cisto evidencije radi... nije da me mrsko, nego sam loshe organizovan. Hmm sta bi to moglo da znaci. PA ono kad nesto naumis pa ti neki sporedni posao skrene paznju i njega radis a znas da si sebi zacrtao plan i program sta i kako...

No, nebitno. Ovde sam mislio napisati nesto kreativno i smisleno, ali tema mi naprosto ne da takvo ponasanje... Imajte u vidu da sam tek stigao s posla i da mi nije do kreativnosti... bar ne knjizevno literarne...
Do nekog drugog sata i minuta...
e da evo link ka crtacima pa uzivajte: www.crtanifilmovi.net

do slovanja
Labels:

Comments

Post a Comment

Komentar je suvisan zar ne? :)

Popular posts from this blog

Return of the Written-off writer So much time has passed, I shouldn´t even called it a pause. More like resurection. In following days, I guess I should be recording thoughts, old forgotten ideas and advices for almost everything I can think of. Everything will be random, as name of this blog suggests.  I guess, this will serve as some kind of disclaimer. I will publish my ideas, sometime whole, sometimes just part of it. If someone stumbles upon it and gets to read it, dont be shy to contact me if you like something. 
Post a Comment
Read more

Portret

Dakle, jedan od mojih radova koji ce da vide svjetlost dana. Ovaj je ekstra novog datuma i vezan je za jednu devojcicu.... ma duga prica. bitno je da postavljam crtez.
2 comments
Read more

Prica - prolog (sadašnjost)

Izraz zaprepaštenja i iznenađenja joj je bio zamrznut na licu. Beživotne smeđe oči su nemo posmatrale poruku na ekranu računara. Par trenutaka ranije visoki tamnoputi momak iz njenog ličnog obezbeđenja joj je uručio pismo i ostavio je samu. Visoka žena zanosne tamnosmeđe kose nije obraćala pažnju na pismo dok je smišljala govor za press konferenciju. Bila je to jaka i snažna osoba koja je navikla držati sve pod kontrolom tokom celog svog života. Kad je prepoznala rukopis na omotu pisma u grudima je osjetila eksploziju osjećaja... osjećaja koje je zakopala jako davno. Drhtavim rukama je otvorila pismo. Izvukla je mali CD i zlatni privjesak u obliku zvijezde. Srušila se u svoju ogromnu fotelju pokušavajući da se smiri i povrati izgubljenu kontrolu. Nekoliko trenutaka je čežnjivo gledala privjesak na svom dlanu, poljubila ga i odagnavši nostalgične misli ubacila CD u računar. Poznato lice sa ekrana se smešilo.... Bože, taj osmjeh dugo nije vidjela, te oči su sjajile srećom......
Post a Comment
Read more