Skip to main content

Prođe godina....

eto, prođe godina dana... đes bio štas radio i slično... svi se pitaju, gledaju unazad i govore da će biti bolji u sledećoj godini.... čemu? vrlo malo ljudi će zaista i ispoštovati ono što sami sebi obećaju u sumrak ove godine...ali i sami znate da ste naveče uvijek umorni i da ćete sve ostaviti za ujutro kad budete odmorniji...pa i svoja obećanja :)
Pametan piše, budala prepisuje rekao bi neko... e pa ja ću da prepisujem... ;) bar se neću izdvajati od okoline.

Comments

Popular posts from this blog

Return of the Written-off writer So much time has passed, I shouldn´t even called it a pause. More like resurection. In following days, I guess I should be recording thoughts, old forgotten ideas and advices for almost everything I can think of. Everything will be random, as name of this blog suggests.  I guess, this will serve as some kind of disclaimer. I will publish my ideas, sometime whole, sometimes just part of it. If someone stumbles upon it and gets to read it, dont be shy to contact me if you like something. 

Portret

Dakle, jedan od mojih radova koji ce da vide svjetlost dana. Ovaj je ekstra novog datuma i vezan je za jednu devojcicu.... ma duga prica. bitno je da postavljam crtez.

Prica - prolog (sadašnjost)

Izraz zaprepaštenja i iznenađenja joj je bio zamrznut na licu. Beživotne smeđe oči su nemo posmatrale poruku na ekranu računara. Par trenutaka ranije visoki tamnoputi momak iz njenog ličnog obezbeđenja joj je uručio pismo i ostavio je samu. Visoka žena zanosne tamnosmeđe kose nije obraćala pažnju na pismo dok je smišljala govor za press konferenciju. Bila je to jaka i snažna osoba koja je navikla držati sve pod kontrolom tokom celog svog života. Kad je prepoznala rukopis na omotu pisma u grudima je osjetila eksploziju osjećaja... osjećaja koje je zakopala jako davno. Drhtavim rukama je otvorila pismo. Izvukla je mali CD i zlatni privjesak u obliku zvijezde. Srušila se u svoju ogromnu fotelju pokušavajući da se smiri i povrati izgubljenu kontrolu. Nekoliko trenutaka je čežnjivo gledala privjesak na svom dlanu, poljubila ga i odagnavši nostalgične misli ubacila CD u računar. Poznato lice sa ekrana se smešilo.... Bože, taj osmjeh dugo nije vidjela, te oči su sjajile srećom......