Dakle, krenimo sa besmislom. Bilo kuda besmisao svuda. To bi bila djecija verzija.
Djecija verzija avanturistickog tipa bi bila ispricana bas ovako i nikako drukcije:
Pricu pocinjemo sa jednim zrakom sunca koje je zavrsilo u oku Milenka mrava ostavljajuci ga na trenutak slijepim, te brzonogim trcanjem po vlati trave iznad nabujale bujice sistece rijeke (rijeka je inace poticala od prevrnute flase kisele vode). Drzeci se cvrsto zadatog pravca Milenko je spretno pretrcavao vlat trave kad ga je u glavu strefila strasna pomisao da se on nalazi iznad bujice sistece rijeke, te da ga ta bujica moze kostati njegovog malog zivota malog crnog mrava. Od te pomisli izgubio je ravnotezu i poceo da pada. Trenutna panika mu je zamrzla telo i sve 4 njegove zdrave noge (ostale su mu bile u langeti kao posledica ranijih pretrcavanja preko vlati trave sa suncem u ocima, a sve u cilju vezbe za ovaj istorijski trenutak),
Pad je trajao kratko, ali za Milenka je izgledalo kao citava vecnost. Svom silinom privlacenja gravitacije ljuljnuo je od sistecu vodu i poceo da tone. Strah koji ga je obuzeo poceo je da ustupa mesto najjacem nagonu u svih zivih bica: NAGONU ZA PREZIVLJAVANJEM.
Otvorio je oci, i zamahnuo zdravim nogama i langetama i uz pomoc sistecih mjehurica izletio na povrsinu... Ponos i inat su probudili vatru u njemu, straha vise nije bilo. Zivot se rasplamsao u njemu. Krenuo je da pliva, da roni, da se okrece u tom moru mjehurica....ne shvatajuci da je polako upadao u crnu tamu ovisnosti. Da, nazalost, mjehurici u vodi su stvorili ovisnost u Milenku. Vise nije mogao zamisliti zivot bez mjehurica. Oni su bili smisao njegovog zivota.
Ali kao i sve sto je dobro kratko traje, tako je i voda koja je sipala iz flase polako prestajala da sipa, sve slabije, na kraju vise ni kapi nisu izlazile iz grlica.....izvor je presusio. Milenko je tu tuznu istinu shvatio tek kad ga je suncev zrak podsjetio na uzarenu toplinu ljeta koje se ubrzano primicalo.
Ovde cu uzeti par minuta vremena da vam objasnim neke osnovne razlike ovisnosti izmedju ljudi i izmisljenih zivotinja mog raskalasnog sanjarenja.
Svi vec znaju kako se ponasaju ovisnici u normalnom ljudskom svijetu, jako bezze za kulturan narod. Ovisnost izvuce ono najsirovije iz covjeka, sebicnost, bezobzirnost, lose osobine uglavnom. Sta ta ovisnost uradi od izmisljenih stvorenja moje maste je sasvim suprotna - ona te tera na gubljenje losih osobina, ali takodje i na preuvelicavanje nekih pozitivnih, npr mravi ne mogu letjeti, ali kad si ovisnik ti ces pokusavati bez obzira na tu malu i jednostavnu cinjenicu. Upravo to je pokusao mali mrav (neko ce odmah krenuti sa: u njedrima nest'o, joj, kad bi htjeo da menjamo mesto....) Milenko. Snimio je sa svoje pozicije da je svo to blago od kisele sistece vode izlazilo iz male pecine okruglog oblika, i sad je pokusavao da poleti do te pecine Sisteceg blaga.
To mu nije uspevalo za nogama i langetama. Cak iako je izmisljen kao ovaj moj Milenko..
EPIZODA 2:
Nadmravljim naporima on je pokusavao da poleti, ali gravitacija je bila ubjedljivo jaca. Umoran, pao je od iscrpljenosti na zemlju natopljenu sistavom vodom, u ljudskom svetu poznatija kao mineralna voda. Izgubljen, lutajuceg pogleda spazio je jednu pukotinu kroz koju je jos slabasno klizila blagodatna sistava voda. To otkrice mu dade novu snagu, volju i motiv da skoci i poskoci ka toj pukotini.... Medjutim tijelo mravlje strukture nije vise slusalo zapovesti mozga.... Nakupljena mravlja kiselina u mravljim misicima je mravlje polako oticala kroz njegovo misicavo mravlje tijelo. Pao je svom tezinom na zemlju, ali se nije predavao. Polako je puzao ka tom izvoru mladosti, ka svom Eldoradu, ka svom Olimpu, ka svojoj basti meda (u mravljem svetu med je bio legendarni napitak i resurs).... Jos jedan koracaj i vec bi dosegao pukotinu kad se nadvi crni oblak, pade mrak na okolni predio od jednog zbuna trave a oluja se podize i prikova Milenka za zemlju.
Ogromna petoglava zmija bez ociju je progutala dragoceni izvor sistece vode i vaznela ga u nebesa. Zaprepastenog izraza lica Milenko je gledao kako njegov oltar nestaje u magli.... U stvari, to je samo jedan prolaznik slucajno uzeo bacenu flasu mineralne vode i odlozio je u kantu za smece. Ta jednostavna istina i cinjenica su bile neshvatljive za mali mravlji mozak Milenka mrava. Mnogo mravljeg u mravljem mozgu Milenka mrava morilo je mitoloski mocnog mrava. (Ha, ova recenica cela pocinje sa M, jesam kralj!) Najveca briga je bila gdje je nestala nada za celi mravlji narod, izvor mladosti i ovisnosti...
Jedini koji su mu mogli pomoci su bili pripadnici leteceg naroda Pčela i Osa. Za mrave oni su bili jednostavno Zuje. Zujali su okolo svojim zujavim krilima i gledali ponosno na pripadnike zemlje ili za Zuje jednostavno Neinteresantni-narod-koji-gamize-po-zemlji.
Milenko je sa ocajem razmisljao o mogucim rjesenjima njegove trenutne nerjesive situacije. Djelic sekunde prije nego sto je oltar sa sistavom vodom nestao u magli Milenko je spazio kako je jedan pripadnik leteceg naroda izletio iz oltara i vrtoglavom brzinom poceo padati ka zemlji. Ovo je prilika za mene rece Milenko i mravljom brzinom odmravlja do potencijalnog mesta pada.
U poslednjem trenutku se uspeo baciti i spasiti jednu onesvestenu Zuju koja je padala prema zemlji i pretila da se pretvori u spljostenu Zuju...
Ljubav izmedju Zuje i Milenka je rodjena...
Djecija verzija avanturistickog tipa bi bila ispricana bas ovako i nikako drukcije:
Pricu pocinjemo sa jednim zrakom sunca koje je zavrsilo u oku Milenka mrava ostavljajuci ga na trenutak slijepim, te brzonogim trcanjem po vlati trave iznad nabujale bujice sistece rijeke (rijeka je inace poticala od prevrnute flase kisele vode). Drzeci se cvrsto zadatog pravca Milenko je spretno pretrcavao vlat trave kad ga je u glavu strefila strasna pomisao da se on nalazi iznad bujice sistece rijeke, te da ga ta bujica moze kostati njegovog malog zivota malog crnog mrava. Od te pomisli izgubio je ravnotezu i poceo da pada. Trenutna panika mu je zamrzla telo i sve 4 njegove zdrave noge (ostale su mu bile u langeti kao posledica ranijih pretrcavanja preko vlati trave sa suncem u ocima, a sve u cilju vezbe za ovaj istorijski trenutak),
Pad je trajao kratko, ali za Milenka je izgledalo kao citava vecnost. Svom silinom privlacenja gravitacije ljuljnuo je od sistecu vodu i poceo da tone. Strah koji ga je obuzeo poceo je da ustupa mesto najjacem nagonu u svih zivih bica: NAGONU ZA PREZIVLJAVANJEM.
Otvorio je oci, i zamahnuo zdravim nogama i langetama i uz pomoc sistecih mjehurica izletio na povrsinu... Ponos i inat su probudili vatru u njemu, straha vise nije bilo. Zivot se rasplamsao u njemu. Krenuo je da pliva, da roni, da se okrece u tom moru mjehurica....ne shvatajuci da je polako upadao u crnu tamu ovisnosti. Da, nazalost, mjehurici u vodi su stvorili ovisnost u Milenku. Vise nije mogao zamisliti zivot bez mjehurica. Oni su bili smisao njegovog zivota.
Ali kao i sve sto je dobro kratko traje, tako je i voda koja je sipala iz flase polako prestajala da sipa, sve slabije, na kraju vise ni kapi nisu izlazile iz grlica.....izvor je presusio. Milenko je tu tuznu istinu shvatio tek kad ga je suncev zrak podsjetio na uzarenu toplinu ljeta koje se ubrzano primicalo.
Ovde cu uzeti par minuta vremena da vam objasnim neke osnovne razlike ovisnosti izmedju ljudi i izmisljenih zivotinja mog raskalasnog sanjarenja.
Svi vec znaju kako se ponasaju ovisnici u normalnom ljudskom svijetu, jako bezze za kulturan narod. Ovisnost izvuce ono najsirovije iz covjeka, sebicnost, bezobzirnost, lose osobine uglavnom. Sta ta ovisnost uradi od izmisljenih stvorenja moje maste je sasvim suprotna - ona te tera na gubljenje losih osobina, ali takodje i na preuvelicavanje nekih pozitivnih, npr mravi ne mogu letjeti, ali kad si ovisnik ti ces pokusavati bez obzira na tu malu i jednostavnu cinjenicu. Upravo to je pokusao mali mrav (neko ce odmah krenuti sa: u njedrima nest'o, joj, kad bi htjeo da menjamo mesto....) Milenko. Snimio je sa svoje pozicije da je svo to blago od kisele sistece vode izlazilo iz male pecine okruglog oblika, i sad je pokusavao da poleti do te pecine Sisteceg blaga.
To mu nije uspevalo za nogama i langetama. Cak iako je izmisljen kao ovaj moj Milenko..
EPIZODA 2:
Nadmravljim naporima on je pokusavao da poleti, ali gravitacija je bila ubjedljivo jaca. Umoran, pao je od iscrpljenosti na zemlju natopljenu sistavom vodom, u ljudskom svetu poznatija kao mineralna voda. Izgubljen, lutajuceg pogleda spazio je jednu pukotinu kroz koju je jos slabasno klizila blagodatna sistava voda. To otkrice mu dade novu snagu, volju i motiv da skoci i poskoci ka toj pukotini.... Medjutim tijelo mravlje strukture nije vise slusalo zapovesti mozga.... Nakupljena mravlja kiselina u mravljim misicima je mravlje polako oticala kroz njegovo misicavo mravlje tijelo. Pao je svom tezinom na zemlju, ali se nije predavao. Polako je puzao ka tom izvoru mladosti, ka svom Eldoradu, ka svom Olimpu, ka svojoj basti meda (u mravljem svetu med je bio legendarni napitak i resurs).... Jos jedan koracaj i vec bi dosegao pukotinu kad se nadvi crni oblak, pade mrak na okolni predio od jednog zbuna trave a oluja se podize i prikova Milenka za zemlju.
Ogromna petoglava zmija bez ociju je progutala dragoceni izvor sistece vode i vaznela ga u nebesa. Zaprepastenog izraza lica Milenko je gledao kako njegov oltar nestaje u magli.... U stvari, to je samo jedan prolaznik slucajno uzeo bacenu flasu mineralne vode i odlozio je u kantu za smece. Ta jednostavna istina i cinjenica su bile neshvatljive za mali mravlji mozak Milenka mrava. Mnogo mravljeg u mravljem mozgu Milenka mrava morilo je mitoloski mocnog mrava. (Ha, ova recenica cela pocinje sa M, jesam kralj!) Najveca briga je bila gdje je nestala nada za celi mravlji narod, izvor mladosti i ovisnosti...
Jedini koji su mu mogli pomoci su bili pripadnici leteceg naroda Pčela i Osa. Za mrave oni su bili jednostavno Zuje. Zujali su okolo svojim zujavim krilima i gledali ponosno na pripadnike zemlje ili za Zuje jednostavno Neinteresantni-narod-koji
Milenko je sa ocajem razmisljao o mogucim rjesenjima njegove trenutne nerjesive situacije. Djelic sekunde prije nego sto je oltar sa sistavom vodom nestao u magli Milenko je spazio kako je jedan pripadnik leteceg naroda izletio iz oltara i vrtoglavom brzinom poceo padati ka zemlji. Ovo je prilika za mene rece Milenko i mravljom brzinom odmravlja do potencijalnog mesta pada.
U poslednjem trenutku se uspeo baciti i spasiti jednu onesvestenu Zuju koja je padala prema zemlji i pretila da se pretvori u spljostenu Zuju...
Ljubav izmedju Zuje i Milenka je rodjena...
Comments
Post a Comment
Komentar je suvisan zar ne? :)