Skip to main content

Ona - She

Nemirni povetarac je nestasno poigravao na povrsini jezera, igrajuci svoj prastari ples sa talasima. Osjecala se toplina u vazduhu, radost proljeca sto se stvorilo u prirodi. Zivot probudjen nakon duge i hladne zime je bujao i cvjetao. Idila raja nepomucena tugom, bolom i senkama.
Sedeo sam na svom starom mestu, nedaleko od obale gledajuci u mesecinu koja se odbijala od povrsine hladne vode. Ja sam bio jedina senka tu.
Bio sam usamljen, kao da su sva ziva bica oko mene mogla osetiti moju tugu i bol, moju senku koju nosim u sebi. Mrak me polako poceo uzimati u svoje narucje, grleci me i tjeseci me. Tonem u tamu, duboko....osjecam da pripadam tu, osjecam da je to moj dom. Svi moji osjecaji, moja ljubav i moja dusa leze tu u tami, mirni i sigurni od sveta. Gledam ih kako sanjaju, ranjeni i zbijeni jedno uz drugo drhte od zime...od usamljenosti. Uzimam prekrivac i pokrivam ih. Prelazim rukom preko znojnog cela i mazim je po kosi... Vidim joj osmeh na licu i znam da sanja nesto lepo, kao da joj andjeli sapucu na uho. Moja ljubav, osecaji i dusa su lezali ispred mene......i imali su njen lik.

English version:
Restless breeze was dancing on lake surface, dancing ancient and still young with the waves. You could feel the warmth in the air, spring happiness awakened in nature. Life exploding after long and cold winter blossoming and flourishing all around. Touch of paradise without sadness, pain and shadows.
I was sitting on my old spot, not far from shore looking in moonlight that reflected on lake's cold surface. I was the only shadow there.
I was feeling alone, lonesome, like all living creatures could feel my sadness and pain, my shadow deep inside me.
Darkness were slowly taking over me, hugging me and comforting me. I am sinking into the dark, deep...feel I belong here, feel like home. All my feeling, my love and my sole lying here in dark, peaceful and safe from world. I watch them dreaming, hurt and close to each other, shivering from coldness...from loneliness. I cover them with a blanket. My hand is on her forehead, gently stroking her hair... I see her smile and I know her dreams are happy, like angels whispering on her ear. My love, feelings and soul were lying in front of me...and I saw her.

(excuse me on my bad english, but that was close translation of my thoughts...will be more)

Comments

Post a Comment

Komentar je suvisan zar ne? :)

Popular posts from this blog

Portret

Dakle, jedan od mojih radova koji ce da vide svjetlost dana. Ovaj je ekstra novog datuma i vezan je za jednu devojcicu.... ma duga prica. bitno je da postavljam crtez.

Prica - prolog (sadašnjost)

Izraz zaprepaštenja i iznenađenja joj je bio zamrznut na licu. Beživotne smeđe oči su nemo posmatrale poruku na ekranu računara. Par trenutaka ranije visoki tamnoputi momak iz njenog ličnog obezbeđenja joj je uručio pismo i ostavio je samu. Visoka žena zanosne tamnosmeđe kose nije obraćala pažnju na pismo dok je smišljala govor za press konferenciju. Bila je to jaka i snažna osoba koja je navikla držati sve pod kontrolom tokom celog svog života. Kad je prepoznala rukopis na omotu pisma u grudima je osjetila eksploziju osjećaja... osjećaja koje je zakopala jako davno. Drhtavim rukama je otvorila pismo. Izvukla je mali CD i zlatni privjesak u obliku zvijezde. Srušila se u svoju ogromnu fotelju pokušavajući da se smiri i povrati izgubljenu kontrolu. Nekoliko trenutaka je čežnjivo gledala privjesak na svom dlanu, poljubila ga i odagnavši nostalgične misli ubacila CD u računar. Poznato lice sa ekrana se smešilo.... Bože, taj osmjeh dugo nije vidjela, te oči su sjajile srećom......

Besmisleni dozivljaji mrava Milenka

Dakle, krenimo sa besmislom. Bilo kuda besmisao svuda. To bi bila djecija verzija. Djecija verzija avanturistickog tipa bi bila ispricana bas ovako i nikako drukcije: Pricu pocinjemo sa jednim zrakom sunca koje je zavrsilo u oku Milenka mrava ostavljajuci ga na trenutak slijepim, te brzonogim trcanjem po vlati trave iznad nabujale bujice sistece rijeke (rijeka je inace poticala od prevrnute flase kisele vode). Drzeci se cvrsto zadatog pravca Milenko je spretno pretrcavao vlat trave kad ga je u glavu strefila strasna pomisao da se on nalazi iznad bujice sistece rijeke, te da ga ta bujica moze kostati njegovog malog zivota malog crnog mrava. Od te pomisli izgubio je ravnotezu i poceo da pada. Trenutna panika mu je zamrzla telo i sve 4 njegove zdrave noge (ostale su mu bile u langeti kao posledica ranijih pretrcavanja preko vlati trave sa suncem u ocima, a sve u cilju vezbe za ovaj istorijski trenutak), Pad je trajao kratko, ali za Milenka je izgledalo kao citava vecnost. ...