Skip to main content

Ona - She

Nemirni povetarac je nestasno poigravao na povrsini jezera, igrajuci svoj prastari ples sa talasima. Osjecala se toplina u vazduhu, radost proljeca sto se stvorilo u prirodi. Zivot probudjen nakon duge i hladne zime je bujao i cvjetao. Idila raja nepomucena tugom, bolom i senkama.
Sedeo sam na svom starom mestu, nedaleko od obale gledajuci u mesecinu koja se odbijala od povrsine hladne vode. Ja sam bio jedina senka tu.
Bio sam usamljen, kao da su sva ziva bica oko mene mogla osetiti moju tugu i bol, moju senku koju nosim u sebi. Mrak me polako poceo uzimati u svoje narucje, grleci me i tjeseci me. Tonem u tamu, duboko....osjecam da pripadam tu, osjecam da je to moj dom. Svi moji osjecaji, moja ljubav i moja dusa leze tu u tami, mirni i sigurni od sveta. Gledam ih kako sanjaju, ranjeni i zbijeni jedno uz drugo drhte od zime...od usamljenosti. Uzimam prekrivac i pokrivam ih. Prelazim rukom preko znojnog cela i mazim je po kosi... Vidim joj osmeh na licu i znam da sanja nesto lepo, kao da joj andjeli sapucu na uho. Moja ljubav, osecaji i dusa su lezali ispred mene......i imali su njen lik.

English version:
Restless breeze was dancing on lake surface, dancing ancient and still young with the waves. You could feel the warmth in the air, spring happiness awakened in nature. Life exploding after long and cold winter blossoming and flourishing all around. Touch of paradise without sadness, pain and shadows.
I was sitting on my old spot, not far from shore looking in moonlight that reflected on lake's cold surface. I was the only shadow there.
I was feeling alone, lonesome, like all living creatures could feel my sadness and pain, my shadow deep inside me.
Darkness were slowly taking over me, hugging me and comforting me. I am sinking into the dark, deep...feel I belong here, feel like home. All my feeling, my love and my sole lying here in dark, peaceful and safe from world. I watch them dreaming, hurt and close to each other, shivering from coldness...from loneliness. I cover them with a blanket. My hand is on her forehead, gently stroking her hair... I see her smile and I know her dreams are happy, like angels whispering on her ear. My love, feelings and soul were lying in front of me...and I saw her.

(excuse me on my bad english, but that was close translation of my thoughts...will be more)

Comments

Post a Comment

Komentar je suvisan zar ne? :)

Popular posts from this blog

Portret

Dakle, jedan od mojih radova koji ce da vide svjetlost dana. Ovaj je ekstra novog datuma i vezan je za jednu devojcicu.... ma duga prica. bitno je da postavljam crtez.

Odlučio...isplanirao...sprovodi

Pokušaj uspostavljanja reda u nečijem životu nikada nije lako...pogotovo ako je to tvoj lični život. Previše vremena sam proveo pokušavajući ugoditi nekome, živjeti u grču od nečega, iščekivati nešto bolje... Sav život sam sveo na čekanje... vrijeme je da krenem drugom stazom. Ovu predobro znam. I prelagana je. Po blogu vidim da mi neko s vremena na vrijeme uleti i gleda da li sam sta pisao. Volio bih kad bi se ta osoba javila. Zima je, osjecam se usamljeno, ja sam dijete ljeta :) pa je, mislim, lako da me se shvati... Neću daviti, mnogo toga imam za reći, ali ne ovde, ne sada.... Odlučio sam promjeniti život, isplanirao sam neke stvari i ciljeve i sada sprovodim i eksperimentišem na sebi da li je to moguće. Javim se ubrzo sa vijestima.... za to vrijeme, uživajte u danima bez gledanja na sat, u noćima bez pripremljene odjeće za ujutro... uživajte....

Prica - dio prvi

Nekoliko mjeseci ranije Lagani planinski povjetarac u kosi, drvena stolica za ljuljanje... u daljini orao suvjereno vlada svojim teritorijem... šum mreškanja talasa na uspavanom jezeru, drveće se uz ples vjetra pokreće i prepliće svoje krošnje u visinama. Uspavljujući šum trave dok se povija pod razigranim povjetarcem koji klizi niz prirodu... Zadovoljni osmjeh dok namještaš lagani prekrivač preko svog tijela, polusanjivi pogled na beskrajno dugo plavo prostranstvo sa strane okruženo visokim planinama... idila... koju će prekinuti manijakalni višestruki ubica držeći naoštrene noževe i cinično se cereći stojeći ti iza leđa... Polako se približavao svojoj žrtvi, fiksirajući je pogledom. Bio je tako blizu da je mogao da osjeti njegov miris, njegovu uljuljkanost u mir... mir koji će postati vječni. Brzim pokretom ruke uhvatio ga je za usta i naglim pokretom druge zario mu sječivo... Trzaj je bio tako snažan da se žrtva vrišteći.... probudila. Panično je skočio sa stolice za ljuljanje koja ...