Kupujem gvozdenu volju....ako ima prodavca. Jedino mi je ljubav mogla dati takvu volju, niko drugi. I ona nestaje i blijedi i slabi me na hiljadu načina. Ostao sam slab, sam i ranjiv. Dani mi prolaze pred očima... gledam ih noću, ujutro iz kreveta..tješim se da nemam vremena... nestajem polako, pretvaram se u papir... moja radost se uvila u ćebe i čeka sunce. Da li će radijator pomoći a? misli mi vrludaju putevima svijesti, nedovoljno spontane, prebrze da nauče prste kako da ih iskažu riječima i sve je ... :) .....................
Ili sto bi neko nas rekao OSVOJI DAN !! u prevodu za nas male smrtnike Ne dangubi i ne ljencari previse.. U mom konkretnom primjeru ljencarenje je stil zivota :) Ali treba se nekada pokrenuti s mrtve tacke zar ne... zato cu da umjesto na papiru online da zavrsavam svoju pricu koja se zove PRICA... (nedostatak kreativnosti je bio jako ocit u trenutku smisljanja prvih redova teksta)... ali o detaljima u sledecem postu.
Comments
Post a Comment
Komentar je suvisan zar ne? :)