...u proteklim godinama izgubih osmijeh... izgubih mir... izgubih leptiriće u stomaku... ostaje sjećanje na njih i misao....misao da ću ih opet naći. U daljini sam ugledao leptiriće...drago mi je da još postoje...razdragani, bez straha od smrti, samo radost života...u njima mi je mir, u njima mi je osmijeh. Sad molim misao da krene na put da ih nadjem...
Ili sto bi neko nas rekao OSVOJI DAN !! u prevodu za nas male smrtnike Ne dangubi i ne ljencari previse.. U mom konkretnom primjeru ljencarenje je stil zivota :) Ali treba se nekada pokrenuti s mrtve tacke zar ne... zato cu da umjesto na papiru online da zavrsavam svoju pricu koja se zove PRICA... (nedostatak kreativnosti je bio jako ocit u trenutku smisljanja prvih redova teksta)... ali o detaljima u sledecem postu.
Comments
Post a Comment
Komentar je suvisan zar ne? :)